Srednjovjekovni mediteranski vrt

Srednjovjekovni samostanski mediteranski vrt "Sv. Lovre" u Šibeniku je obnovljen i otvoren 2007. godine, nakon što je gotovo sto godina bio zaboravljen. Sastavni je dio franjevačkog samostana "Sv. Lovre".

Projekt obnove napravio je poznati hrvatski parkovni arhitekt, Dragutin Kiš, dobitnik milenijske nagrade Flora u Japanu 2000. godine. Ovaj vrt je rijetka znamenitost, jer predstavlja jedini samostanski vrt takve vrste u Hrvatskoj, koji slijedi poznatu srednjovjekovnu shemu: križna staza, u središtu mali zdenac, jednostavno parterno uređenje obrubljeno šimširom i prekrasnim, starinskim mirišljavim ružama. U četiri polja je zasađeno ljekovito i začinsko bilje. Posebno mjesto pripada zbirci majčine dušice s prekrasnim crvenkastim, ljubičastim, sivkastim, svijetlozelenim i tamnozelenim bojama lišća. Kombinacijom boja zbirka je vrhunska likovna i oblikovna senzacija.

Još jedna znamenitost vrta su kapari. Legenda kaže da je kapare u Šibenik donio Juraj Dalmatinac. Kapari su posađeni u šupljinama zidova te nas podsjećaju na tog velikog graditelja.

Perivoj Roberta Visianija

Šibenski perivoj, kojeg se još naziva i đardin, ime je dobio po cijenjenom hrvatskom botaničaru, pjesniku, filozofu, jednom od začetnika moderne botanike u Italiji, te obnovitelju najstarijega botaničkog vrta u Europi, onog u Padovi, gdje je radio kao profesor na tada čuvenom padovanskom sveučilištu - Robertu de Visianiju.

Visiani je bio član više od 50 znanstvenih društava, akademija, književnih udruženja i stručnih komisija. U svom djelu 'Flora Dalmatica' Visiani je obradio više od 2200 biljnih vrsta te po prvi put opisao 60 vrsta i 5 novih rodova biljaka. U okolici Klisa 1847. pronašao je endemsku biljku dalmatinsko zvonce, a po njemu su nazvane biljke Vizianijev vrisak (lat. Satureja visianni) i Vizianijeva modričica (lat. Asperula visianni). Umro je u Padovi 1878. godine, a pokopan je u rodnom Šibeniku.